Zaboravljena istorija: Kako su kadrovi UDB-e školovani u Vrbasu

Vrbas je krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog veka imao dve škole za koje danas verovatno ne zna ni veliki broj Vrbašana. U gradu su se školovali pripadnici Narodne milicije, ali i radio-telegrafisti tadašnje Uprave državne bezbednosti.

O ovom manje poznatom delu istorije Vrbasa piše hroničar Vrbasa Vladimir Uvalin, a podaci iz njegove knjige otkrivaju nekoliko zanimljivih detalja o životu i radu ovih škola.

Polaznicima Škole narodne milicije raspored nije bio nimalo lagan. Prema jednom izveštaju iz 1947. godine, nastavu su imali svakog dana, pa čak i nedeljom. Dve godine kasnije pri školi je organizovan i analfabetski tečaj prvog i drugog razreda, koji je pohađalo 65 milicionera.

Škola je imala čak i sopstvenu prodavnicu. Nalazila se u Ulici Narodnog fronta broj 59, u zgradi Save Minića, kome je za prostor plaćana kirija. Upravnik škole 1949. godine bio je major Dobroslav V. Selaković.

Da škola nije bila potpuno odvojena od života grada govori i podatak da su njeni slušaoci 20. oktobra 1951. godine svečanom akademijom obeležili Dan Narodne milicije, uz kulturno-umetnički program.

Jedan trag ove škole, zanimljivo, sačuvan je do danas među knjigama. U fondu stare knjige biblioteke OŠ „Petar Petrović Njegoš“ nalazi se roman „Visočka hronika“ Ivana Tavčara, koji je Škola narodne milicije poklonila Pionirskoj organizaciji Vrbasa za Novu 1951. godinu.

Još zanimljivija priča vezana je za Školu za vezu UDB-e Srbije, koja je formirana 1. juna 1948. godine. U Vrbasu su se u njoj obučavali radio-telegrafisti za potrebe službe širom zemlje i centrale UDB-e u Beogradu.

Prema sećanju Vrbašanina Vukašina Miše Vujadinovića, školovanje je trajalo dve godine, a u Vrbasu su obučene dve generacije ovog kadra.

Kada je škola otišla iz grada, deo njenog inventara ostao je Višoj mešovitoj gimnaziji u Vrbasu. Sačuvan je čak i revers iz novembra 1952. godine kojim je deset predmeta dato gimnaziji na korišćenje, uz napomenu da moraju biti čuvani i vraćeni ukoliko ih vlasnik zatraži.

Danas je teško zamisliti Vrbas kao mesto u kojem su se pre više od sedam decenija školovali milicioneri i radio-telegrafisti državne bezbednosti. Ipak, stari dokumenti, jedna knjiga u školskoj biblioteci i nekoliko sačuvanih zapisa ostali su kao trag tog gotovo zaboravljenog poglavlja istorije grada.

Izvor: Moj Vrbas / Foto: Open AI, AI generisana ilustracija

 
Podeli vest: