Juraj Ribaj: Učenjak koji je u Torži čuvao bogatstvo reči

U istoriji današnjeg Savinog Sela postoji i priča o čoveku čiji je rad povezivao malu bačku sredinu sa učenim krugovima srednje Evrope. Juraj Ribaj, slovački jezikoslovac, sakupljač knjiga i evangelistički sveštenik, poslednje godine života proveo je u nekadašnjoj Torži, gde je nastajao i deo njegovog značajnog naučnog rada.

Rođen 1754. godine na području današnje Slovačke, Ribaj se školovao u više mesta, a teologiju je studirao u Šopronu, Erlangenu i Jeni. Pored svešteničkog poziva, posvetio se proučavanju jezika, prikupljanju književne građe i dopisivanju sa učenjacima. Knjige, rukopisi i reči iz svakodnevnog govora bili su u središtu njegovih interesovanja.

U Toržu je došao krajem 18. veka i službovao u nemačkoj evangelističkoj parohiji. Njegov život u ovom selu podseća na višeslojnu prošlost današnje opštine Vrbas: slovački učenjak radio je među nemačkim vernicima, istovremeno održavajući veze sa istraživačima slovenske kulture.

Posebno mesto u njegovom radu zauzima rukopisni rečnik „Idioticon Slovacicum“. Prema publikaciji Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Ribaj ga je završio 1808. godine upravo u Torži. Delo sadrži oko 14.700 odrednica, usmerenih na slovačke reči i izraze koji se ne koriste u češkom jeziku ili u njemu imaju drugačije značenje. Iza tog obimnog rukopisa stajao je dugogodišnji rad na beleženju jezičkih osobenosti. Ribaj je prikupljao reči, izraze i poslovice, posvećujući pažnju onome što je razlikovalo slovački govor od srodnog češkog jezika. U tome ga je podsticao i čuveni slavista Josef Dobrovski, sa kojim je razmenjivao pisma i jezičku građu. Iako rečnik za Ribajevog života nije objavljen, njegov materijal bio je poznat drugim učenjacima i korišćen u kasnijim leksikografskim poduhvatima.

Ribajev rad nije bio namenjen samo učenoj publici. Objavljivao je i prevodio poučne spise o zdravlju, ponašanju i poljoprivredi, nastojeći da znanje približi svakodnevnom životu ljudi. Njegovo prosvetiteljsko delovanje tako je obuhvatalo i istraživanje jezika i praktično obrazovanje stanovništva.

Preminuo je u Torži 31. decembra 1812. godine. Dva veka kasnije, sećanje na njega dobilo je vidljivo mesto u Savinom Selu: 23. februara 2013. na zgradi Mesne zajednice otkrivena je spomen-ploča. Prethodnog dana u Novom Sadu održana je međunarodna naučna konferencija posvećena njegovom životu i delu.

Priča o Juraju Ribaju otkriva manje poznatu stranu prošlosti Savinog Sela. U mestu koje se često pamti po kolonizaciji, starim kućama i poljoprivredi, živeo je i učenjak koji je strpljivo beležio reči i ostavio trag u istoriji proučavanja slovačkog jezika.

 

Izvor: Moj Vrbas / Foto: Ilustracija/Open Ai

Podeli vest: