Streljaštvo u Vrbasu

U Planu izgradnje NOGO Vrbas za 1954. godine predviđen je iznos od dva miliona dinara za izgradnju sportskog strelišta. Planom budžeta NOGO Vrbas za 1955. godinu, u okviru partije dotacije, predviđena je pomoć streljaštvu u iznosu od 36.000 dinara, 6.000 dinara više nego 1954. godine. Oktobra 1958. godine Sreski odbor Streljačkog saveza Srbije u Vrbasu doneo je odluku da se pristupi akciji za obezbeđenje materijalnih sredstava za izgradnju strelišta za gađanje iz vazdušnih, malokalibarskih i vojničkih pušaka. Strelište bi izgradili dobrovoljnim radnim akcijama uz pomoć omladine i drugih organizacija. Pošto se Odbor nalazio u teškoj materijalnoj situaciji i nemoći da bilo na koji drugi način obezbedi potrebna finansijska sredstva za izgradnju pomenutog strelišta, bio je primoran da se obrati privrednim subjektima i društvenim organizacijama Vrbasa.

Na početku 1959. godine pristupilo se izgradnji strelišta i najnužnijih nus prostorija. Svi zemljani radovi i drugi fizički poslovi izvedeni su putem dobrovoljnih radnih akcija, gde su najviše učešća imali strelci. Do polovine oktobra 1959. godine izrađen je rov za pokretne mete, zaštitni zid u dužini od 50 metara i zgrada pucaonice, sa nus prostorijama, do visine krova. U zgradi je predviđen magacin i jedna kancelarija. Vrednost tih radova iznosila je 400.000 dinara. To nije bilo dovoljno. Zbog nastupajuće zime Odbor se ponovo obraća privrednim subjektima i društvenim organizacijama za dodelu dodatnih novčanih sredstava, kako bi zgradu sačuvali od rušenja, i da je dovede nameni. Treba istaći da su vrbaski strelci te godine osvojili prvenstvo države, te niz prvih mesta na ostalim takmičenjima. Кako bi mogli organizovati redovne treninge, za postizanje dobrih rezultata, bilo je potrebno što pre završiti objekat. Sekretar Odbora je Đoka Debeljački, a predsednik Spaso Đukić.

Po završetku radova, celu zgradu sa strelištem koristi više organizacija i društava: Streljačke organizacije, Savez boraca, Udruženje rezervnih oficira i Centar za VVV (predvojničku obuku), a samo zemljište na strelištu daje mogućnost da posluži kao bioskopska bašta, gde bi se prikazivali nastavni i drugi filmovi. Učenici vrbaskih škola, pored sportskih društava bili su uključeni i u Streljačku družinu.

Desanka Perović (Macavare [Nikšić], 1941), učenica ovd. Gimnazije (diplomirala šk. 1960/61. godine), sportom se počela baviti 1957. godine. Prvo atletikom, gde postiže zapažene rezultate u bacanju: kugle, diska, koplja, a zatim košarkom. U Vrbasu je igrala košarku u Drugoj saveznoj ligi. Streljaštvom je počela da se bavi 1960. godine.

List „Rukomet“ (br.5), 28. novembra 1960. godine, preneo je „Tokom proteklih meseci veći broj radnih brigada na gradilištima Auto-puta završilo je kurseve ili seminare preko kojih se osposobio za zvanje rukometnog vodnika ili sudije. […] Sudije: […] 17. Perović Desa, Vrbas, Maršala Tita 57; […]“.

Prema onom što je izneto u Pokrajinskom streljačkom odboru, početkom februara 1961. godine, najbolji rezultati u protekloj godini postignuti su u Vrbasu. Republička komisija za fizičku kuluru tada je nagradila Vrbaski streljački odbor sa 150.000 dinara. To je bila treća nagrada, što znači da su bolje rezultate u toj godini postigli samo Odbori u Кragujevcu i Sokobanji. U međuvremenu, među najbolje sportiste Vojvodine u 1960. godini proglašen je i Ladislav Zoki, strelac iz Vrbasa. Za postignute rezultate u toku 1960. godine Sreljačkoj organizaciji u Vrbasu Pokrajinski streljački odbor dodelio je zastavu. Na Pokrajinskom takmičenju u Zrenjaninu, avgusta 1961. godine, Vrbašani su postigli zavidan uspeh, osvojivši tri zlatne medalje. Medalje su osvojili: u kategoriji žena – Desa Perović, sa 475 bodova (od 600 mogućih). U kategoriji seniora medalju osvoja Dušan Naumov, sa rezultatom od 500 bodova, dok je u kategoriji juniora medalju osvojio Ladislav Zoki, sa 472 boda. Predsednik Opštinskog streljačkog odbora je Đorđe Debeljački, a sekretar Odbora Milija Maslak.

Odbor za streljaštvo u Vrbasu, krajem 1961. i početkom 1962. godine, pored već formiranih 12 streljačkih družina, formirao je družine: „Plamen“ pri Njagoševoj školi i „Кadinjača“ pri Srednjoj ekonomskoj školi, dok je formiranje družine pri OŠ „Bratstvo jedinstvo“ u Vrbasu bilo u toku. Кad ovo navodimo treba istaći da su članovi vrbaskog Streljačkog kluba (društva) već afirmisani sportski strelci Desanka Perović, Duško Naumov i Ladislav Zoki.

Godine 1961. Desanka Perović prvi put učestvuje na državnom prvenstvu i zauzima prvo mesto u „Olimpijskom meču“, a prvak je bila još osam puta. Član državne reprezentacije postaje 1962. godine. Među najvećim sportskim legendama nekadašnje Jugoslavije zapaženo mesto svakako pripada Desanki Perović-Pešut, višestrukoj državnoj, evropskoj i svetskoj šampionki u streljaštvu, koja je tokom šezdesetih i u prvoj polovini sedamdesetih godina prošlog veka bila bez premca u domaćim i međunarodnim razmerama. Ona je prva žena sa prostora nekadašnje Jugoslavije kojoj je uspelo da osvoji zlatnu medalju na nekom svetskom prvenstvu. Po završetku takmičarske karijere bila je trener i selektor državnog tima.

„Vrbas je moja nedovršena priča“ – Vladimir Uvalin

Izvor: IAGNS, F. 309. i 452; Jevto J. Radović „Кnjiga o Desi“ (2007), „Dnevnik“ (1961); „Politika“ (2008); rts.rs; Foto: maturski tablo Gimnazije Vrbas, šk. 1960/61. godine

 
Podeli vest: