„Vrbas je moja nedovršena priča“ – Vladimir Uvalin
Кrajem maja 1952. godine Zemljoradnička zadruga u Vrbasu osnovala je svoju Кnjižnicu i čitaonicu. U vezi sa organizacijom rada treba istaći da se izdavanje knjiga vršilo četvrtkom od 15 do 18 i nedeljom od 9 do 12 časova. Čitaonica je bila otvorena svakog dana, osim četvrtka i nedelje od 15 do 19 časova. Pored čitanja u čitaonici, svaki član mogao je na čitanje poneti kući do dve knjige, i iste zadržati najviše 10 dana. Za prekoračenje plaćali su se penali po danu 2 dinara. Za vreme radnog vremena morala je da vlada tišina. Zabranjen je razgovor, pušenje, cepanje novina, časopisa i ostalih predmeta Кnjižnice i čitaonice… Ova Кnjižnica i čitaonica poslužiće kao osnov za formiranje Gradske biblioteke u Vrbasu. Osnivačka skupština održana je juna meseca 1953. godine.
Prvi predsednik Saveta Biblioteke je Mirko Perović, učitelj, a prvi profesionalni bibliotečki radnik Nevenka Popin. Zadruga je tada ustupila oko 1.500 knjiga, uglavnom iz oblasti poljoprivrede i nekoliko Godišnjaka Matice srpske, koje je ona nasledila od Srpske zemljoradničke čitaonice iz Starog Vrbasa. Zadruga je finansijski pomogla da se kupi još oko 200 knjiga, koje nisu bile iz oblasti poljoprivrede, te dala jednu malu prostoriju kako bi se smestila Gradska čitaonica, kako su je u početku zvali.
(V. Uvalin, „Od Narodne čitaonice do Gradske biblioteke Vrbas 1945-1953“, u: „Trag“, br. 53/2012) Prilog: Foto-snimak Čitaonice