Danas je dovoljno nekoliko dodira po ekranu da proverimo vremensku prognozu, pronađemo najkraći put do drugog kraja sveta ili rezervišemo prenoćište hiljadama kilometara daleko. Krajem 19. veka nije bilo ni navigacije, ni mobilnih telefona, ni savremenih puteva, a putovanje između kontinenata bilo je ozbiljan poduhvat čak i vozom i brodom.
Međutim, ove prepreke nisu predstavljale nikakav problem Sigmondu Žigi Bahmanu, rođenom 1864. godine u Vrbasu, koji je odlučio da sedne na bicikl i za dve godine obiđe ceo svet.
Sve je počelo zbog opklade
Bahman je bio strastveni biciklista i član Biciklističkog kluba u Fišamendu, gradiću u blizini Beča, koji je već tada bio poznat po biciklističkim stazama. Bio je i predsednik biciklističke sekcije Vrbaskog sportskog kluba.
Prema podacima predstavljenim povodom izložbe „Sigmund Žiga Bahman – vrbaski globtroter“, čelnik kluba u Fišamendu postavio je neobičan izazov: obići svet biciklom – bez novca. Putnik je trebalo da se oslanja na sopstvenu snalažljivost i gostoprimstvo ljudi koje bude sretao usput.
Iz Beča je na turneju nazvanu „Preko pet kontinenata“ krenuo 17. septembra 1896. godine. U austrijsku prestonicu vratio se tek 30. jula 1898. Za gotovo dve godine prošao je kroz Evropu, Ameriku, Australiju, Aziju i Afriku.
Žiga prvobitno nije trebalo da bude sam. Na put je krenuo sa klupskim kolegom, ali je njegov saputnik ubrzo odustao.
Nastavio je sam da prelazi hiljade kilometara, kroz zemlje čije jezike nije govorio, bez današnjih mapa i navigacije, oslanjajući se na ljude koje je sretao.
Da ovaj put nije bio nimalo lak govori i činjenica da je na putu kroz Englesku doživeo ozbiljnu nesreću, zbog čega je čak dva meseca proveo u bolnici. Međutim, toliko je bio odlučan u svojoj nameri da dobije opkladu, da ga ni ovo nije sprečilo da nastavi put čim se oporavio.
Upravo taj detalj možda najbolje pokazuje koliko je njegov poduhvat bio neverovatan. Nije reč samo o tome koliko je kilometara prešao, već o činjenici da je, praktično bez sigurnosne mreže kakvu danas podrazumevamo, posle teške nezgode odlučio da nastavi dalje.
Njegovo putovanje nije prošlo neprimećeno. Naprotiv, ondašnja štampa pratila je neobičnog biciklistu koji je prelazio kontinente, a priča o njegovoj avanturi postala je svojevrsna međunarodna senzacija. Istraživanje njegove biografije danas se, između ostalog, oslanja upravo na novinske tekstove na mađarskom, nemačkom i engleskom jeziku iz tog vremena.
Žigina vožnja oko sveta nije bila slučajni hir čoveka koji je jednog jutra odlučio da krene u nepoznato. Iza njega su već stajali ozbiljni sportski rezultati. Prema podacima iz njegove biografije, Bahman je osvojio čak 36 zlatnih odličja na biciklističkim trkama na duge staze u Austriji, Mađarskoj i Nemačkoj. Uspehe je beležio i na takmičenjima tokom svog velikog putovanja.
Povratak u Vrbas
Posle skoro dve godine na putu, Žiga se 1898. vraćao kući. U Vrbas je stigao 3. ili 4. juna, pre nego što se 30. jula konačno vratio u Beč i tako zatvorio krug svoje svetske avanture. Više od jednog veka kasnije pojavio se jedan gotovo filmski detalj: Ujedinjene nacije su 2018. godine upravo 3. jun proglasile Svetskim danom bicikla.
Inženjer, vatrogasac, muzičar…
Pored toga što se uspešno bavio biciklizmom, Bahman je imao i druga interesovanja. Po struci je bio inženjer, a bio je i jedan od osnivača Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Vrbasu. Pored toga svirao je violončelo u gudačkom triju zajedno sa poznatim vrbaskim slikarom Jožefom Pehanom i Fridrihom Klajnom, članom poznate vrbaske muzičke porodice.
Teško je danas zamisliti neobičniju biografiju jednog Vrbašanina s kraja 19. i početka 20. veka: inženjer, vatrogasac, muzičar, sportista, osvajač desetina medalja i čovek koji je na biciklu krenuo preko pet kontinenata.
Svet ga je znao, Vrbas ga je zaboravio
U ovoj priči, međutim, postoji i pomalo gorak obrt. Čovek o čijem su poduhvatu pisale novine širom sveta, koji je osvajao medalje i napravio nešto što je u njegovo vreme delovalo gotovo nezamislivo, vremenom je u svom rodnom gradu praktično pao u zaborav.
Bahman je umro 1928. godine. Sahranjen je na nekadašnjem Donjem groblju u Vrbasu, ali se danas ne zna precizno gde se njegov grob nalazi. Decenije su prolazile, a priča o Žigi polako je nestajala iz lokalnog sećanja. Tek mnogo kasnije počelo je ozbiljnije sastavljanje delova njegove neverovatne biografije.
Etnolog-antropolog i kustos Gradskog muzeja u Vrbasu Milica Milović prikupila je građu iz Istorijskog arhiva Grada Novog Sada, Matične službe u Vrbasu, zbirke kustosa-istoričara Pavla Orbovića, knjige Marije Orbović „Kulturni život Vrbasa u ogledalu zavičajne štampe“, kao i iz stare štampe na nekoliko jezika. Na osnovu tih tragova rekonstruisana je i ruta njegovog putovanja, a krajem 2025. godine u Gradskom muzeju otvorena je izložba „Sigmund Žiga Bahman – vrbaski globtroter“.
I tako je, gotovo stotinu godina posle smrti, Žiga ponovo stigao kući.
Izvor: Moj Vrbas/Foto: Open AI, AI generisana ilustracija
Moj Vrbas
