Na fotografijama iz ateljea Pehan sačuvani su stanovnici nekadašnjeg Novog Vrbasa: njihove porodice, odeća, držanje i način na koji su želeli da budu predstavljeni. Uz prezime Pehan uglavnom se govori o slikaru Jožefu, ali istraživanja Gradskog muzeja osvetlila su i rad njegove supruge Tereze, fotografkinje koja je vodila atelje i nastavila posao nakon njegove smrti.
Prema rečima Vesne Grgurović iz Gradskog muzeja Vrbasa, istraživanje arhivske građe pokazalo je da je Tereza znalački vodila fotografski posao i da njeni radovi imaju izražen umetnički, a ne samo zanatski karakter.
Atelje „Del Monte“
Jožef Pehan se 1897. godine oženio Terezom Jokel. Nastanili su se u Vrbasu, gde su osnovali fotografski atelje „Atelier del Monte“. Prema biografskom prikazu objavljenom u „Dnevniku“, Tereza je bila glavni fotograf, dok je Jožef izrađivao i portrete mušterija u ulju i pastelu.
Pod istim krovom nastajale su fotografije i slike. Vođenje ateljea bilo je važan deo porodičnog života i poslovanja, a Terezin rad pružao je oslonac Jožefovom slikarskom usavršavanju i putovanjima. Njena uloga detaljnije je predstavljena kroz istraživanja za izložbu „Priče iz komšiluka“, čiji su autori Vesna Grgurović i Pavle Orbović. Proučavani su dokumenti iz Arhiva Vojvodine, Istorijskog arhiva grada Novog Sada i Matice srpske.
Porodični albumi kao svedočanstvo
Deo fotografija za izložbu pronađen je u albumima vrbaskih porodica Hegel-Hilkene, Kovalski-Šari i Hajb-Zajdl. Među predstavljenim osobama naročito su bile zastupljene žene, a autori postavke fotografije su tumačili i kao svedočanstvo o njihovom društvenom položaju u tadašnjem Vrbasu. Na snimcima su zastupljene porodice češkog, slovačkog, mađarskog i nemačkog porekla. Zaostavština ateljea tako pruža uvid i u raznolikost sredine u kojoj su Pehanovi živeli i radili.
Važno je, međutim, razlikovati fotografije nastale u ateljeu od pouzdano utvrđenog autorstva pojedinačnih snimaka. Sve radove sa prezimenom Pehan ne treba automatski pripisivati ni Jožefu ni Terezi. Iza njih je stajao posao u kojem je učestvovalo više članova porodice.
Nastavila je i posle Jožefove smrti
Jožef Pehan umro je u Vrbasu 1922. godine. Kako se navodi u publikaciji izložbe „Pehan“, Tereza je posle njegove smrti nastavila da se bavi fotografijom. Porodičnu tradiciju prihvatio je i njihov sin Adalbert, poznat kao Bela, koji je kasnije u posao uključio suprugu Ilonu.
Atelje je tako nadživeo svog osnivača, a fotografsko znanje prenosilo se unutar porodice. Sačuvane fotografije danas imaju vrednost i kao radovi jednog ateljea i kao dokumenti života grada.
Terezina potpuna biografija još zahteva istraživanje, ali njen profesionalni rad ima potvrđeno mesto u istoriji vrbaske fotografije. Vodila je atelje, fotografisala i nastavila delatnost posle suprugove smrti. Zato uz lica starih Vrbašana sačuvana na tim snimcima vredi zapamtiti i njeno ime.
Izvor: Moj Vrbas / Foto: Jožef Pehan, Portret supruge, ulje na platnu
Moj Vrbas
